Ljepota je u jednostavnosti, a tu prividnu jednostavnost najteže je isprojektirati jer često želimo previše – na jednom projektu pokazati svu paletu svojih kreativnih sposobnosti i htijenja; ono što nismo uspjeli na prošlom projektu, a sad smo usavršili; novo što smo otkrili, a baš bi bilo dobro isprobati... Break it, stretch it, bend it, crush it, crack it, fold it (Bruce Mau) – slomi, razvuci, savij, zgnječi, ispucaj, preklopi i još na kraju prespavaj. Zato, nećemo se zavaravati, cijeli taj proces uvijek traje duže od planiranog. Puno duže. Galerija malog formata u Bolu na Braču oblikovana je kao izložbeni prostor za prezentaciju različitih umjetnika iz donirane privatne kolekcije minijatura Ivice Karninčića Koloča. Nalazi se u centru mjesta, na prvom katu u zgradi Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća. Kada nam se investitor, Poljoprivredna zadruga Bol, obratio sa zahtjevom preoblikovanja dviju povezanih kuća u kojima su trgovine, ribarnica, glazbena škola i dio općinskih ureda, u hotel s malom galerijom, osjećaji su bili podvojeni. Negativni zbog doprinošenja turistifikaciji mjesta, a pozitivni zbog uzbuđenja koje donosi projektiranje. Zajedničkim naporima i nastojanjima uspjeli smo dogovoriti najbolji mogući spoj: mali gradski hotel s javnim sadržajima za mještane i goste. Zgrada Prve hrvatske čitaonice s galerijom, javnim sadržajima u prizemlju i polivalentnom dvoranom na zadnjem katu zadržat će javni karakter kakav je imala od 19. stoljeća.
Projektom galerije postignuta je potpuna transformacija postojećih uredskih prostorija u otvoreni izložbeni prostor s minimalnim brojem arhitektonskih elemenata.
Projektantski pristup temeljio se na potrebi smještaja velikog broja slikarskih i kiparskih minijatura u malom prostoru od gotovo 115 m2. Osim toga, u istom je prostoru bilo potrebno predvidjeti i mjesto za brojne umjetničke monografije, kao i prostor za pohranu umjetničkih djela, kako bi postav mogao biti varijabilan.
Bijeli lebdeći plašt, intaktan od postojećih zidova, stropa i poda, meandrira u prostoru galerije. Vibrira između vrijednih vizura iz postojećih otvora i stvara scenografiju dugačkog izložbenog platna s brojnim umjetničkim slikama. Maksimizira površinu za izlaganje te skriva instalacije grijanja i hlađenja, depo za umjetnička djela na čekanju, spremišta i sve ono što se ne želi izložiti pogledu.
Kutija za videoprojekcije lebdi izdvojena u prostoru iz volumena plašta; izvana je potpuno bijela, a iznutra potpuno crna. U njoj promatrač, izoliran od vanjske bjeline, ulazi u svijet minijaturnog minutnog filma. To je gluha komora s televizorom zatvorena teškom black-out zavjesom.